Tek da vas želja mine – Ej salaši

Tek da vas želja mine – Ej salaši

Želite da vidite kako su nekada izgledala seoska gazdinstva, vinogradi, polja žita i kukuruza, kako je izgledala kuća za domaćine a kako za goste, da vidite ambare, staje, pušnice za meso?
Ništa lakše – posetite neki od brojnih salaša

Istorija salaša u Vojvodini je duga više od 300 godina. U početku su ih podizali stočari, kasnije i zemljoradnici. Čitave porodice su se na njima rađale, živele i umirale. Među njima je bilo i onih koji ih nikada nisu napuštali. Znali su jedino za zemlju, nebo i salaš.
A onda je stiglo novo doba. Starije generacije već odavno oru neke nebeske njive, a ove nove uglavnom koriste blagodeti savremene civilizacije. Putovanje do oranica je toliko skraćeno, da se izgubila svrha ovih starih naseobina.

Da priču o salašima i salašarima ne pokrije prašina zaborava, potrudili su se turisti.
Bistre reke i kanali, jezera, banje, lovišta, plodna vinogorja i brojna svetilišta – samo su deo turističke ponude Vojvodine. Uporedo sa tim, raste interesovanje i za stare dvorce i još starije salaše. Zato se mnogi obnavljaju i otvaraju za posetioce i obogaćuju novim sadržajima.
Gosti, kojih je sve više, ovde mogu da osete dah prohujalih vremena, da saznaju kako se nekad radilo, nadalo, snevalo i volelo.

Tamo se i danas pijucka rakija i vino, peva, jede riblja čorba i pileći paprikaš, jašu konji, peca se i lovi. I ručni radovi se mogu naučiti, i zimnica spremiti, i recepti zaboravljenih jela prepisati.
Jedino što vam, svakako, neće faliti je gradska vreva, telefoni, tosteri i mikseri.

IRIG
Etno zbirka Srema i Vojvodine

Perkov salaš sadrži bogatu etnu zbirku u kojoj svako od nas, odakle god da potiče, može naći nešto što će ga podsetiti na baku, deku, detinjstvo… Bilo da je to heklani stoljnjak, ručno rađena posteljina, stara džezva, jastučnica, stolica ili pegla…. Salaš se smestio u Irigu, na oko 65 kilometara od Beograda. Osim što je sačuvao izgled s početka prošloga veka, ovaj salaš ima i gostoljubive domaćine kao i velik izbor tradicionalnih jela. Gostima se preporučuje da posete manastire Staro i Novo Hopovo, Jazak, Vrdnik, Grgeteg i Krušedol, banju Vrdnik i prelepe Sremske Karlovce.
Posetioci Perkovog salaša mogu da voze bicikl, planinare Fruškom gorom, posmatraju ptice ili idu u lov.

KOVIN
Odmor uz “malo” slanine, džigernjače i salčića

Na jugu Banata, između Dunava i Deliblatske peščare, smestio se Kovin. Poznat je po lovištima, arheološkim nalazištima, ali i po bogatoj turističkoj ponudi.
Selo Skorenovac, na 46 kilometara od Beograda, iznedrilo je nekoliko domaćinstava u kojima se svesrdno trude da gosti budu srećni, zadovoljni i što je najvažnije – siti! Naime, gosti će probati domaću slaninu, kobasice, džigernjače, salčiće, “čupave kolače”… Domaćinstva Uzon, Koršoš, Kovač i Mabruš imaju po tri dvokrevetne sobe. Osim standardne usluge, nude i vožnju kočijama, biciklom, pecanje, plivanje…

NOVI SAD
Lepo i skupo

U okolini Novog Sada svoje mesto je našlo nekoliko prelepih salaša koji su “sve skockali” da bi se u njima gost osvežio i “napunio baterije”. Stariji kažu da je u okolini vojvođanske prestonice nekada bilo i više od 500 salaša, ali ih danas ima jedva stotinak. Većina salaša se greje starim kaljevim pećima, krovovi su ručno opšiveni trskom, a podovi i zidovi su građeni od cigle pečene u specijalnom kalupu – tek da bi sve izgledalo kao pre nekoliko vekova.
Danas su najpoznatiji i najpopularniji Salaš 84, Salaš 137 i Cvejin salaš. Vlasnici Salaša 137 svoju ponudu gostima predstavlja ovako: odmarajte se u sobama u altdojč stilu, vozite se kočijama, pohađajte školu jahanja, vozite se saonicama ili sulkama… Salaš može da ugosti više od 30 osoba u dvokrevetnim i trokrevetnim sobama.
Malo luksuzniji i moderniji – Salaš 84, smestio se na oko 90 kilometara od Beograda, odnosno desetak kilometara od Novog Sada, kada se krene u pravcu Zrenjanina.

Hrana se sprema po tradicionalnim, jedinstvenim receptima i u originalnim pećima. Niko se, kažu, nije požalio na domaću vojvođansku kuhinju. Hvale se i da Salaš ima istorijsku vrednost, jer je u blizini i vila Mileve Marić, supruge poznatog naučnika. Zajedno sa mužem Albertom Ajnštajnom je ovde često boravila i naučne probleme rešavala. Gosti provode vreme pored malog jezera sa lubudovima, a često naiđu i drugi “gosti” – fazani, zečevi, srne…
Domaćini organizuju posetu jezeru Crni Vir, na kome je napravljeno 18 mesta za pecanje, crkve u Gospođincima gde se čuva barjak sa imenima dobrovoljaca u Prvom svetskom ratu, crkve u Čurugu, koja ima tri tornja sa zvonom teškim tri tone i ikonostasom urađenim od belog mermera, kao i obilazak žabaljske pravoslavne crkve sa ikonostasom napravljenim od šarenog kamenja.
U ponudi je i degustacija vina karlovačkih vinograda koja su bila na vinskoj karti broda Titanik, kao i poseta Novom Sadu, Petrovaradinskoj tvrđavi, Zrenjaninu i dvorcu Kaštel.

U selu Begeč, na 97. kilometru od Beograda prema Subotici, smestio se Salaš Cveja.

I danas se u njegovom dvorištu može videti stub iz rimskog perioda, i hrast – star nešto više od jednog veka. Gosti mogu da love, pecaju, posete ribnjak, čarde “Kod Braše” i “Dunavac”, kao i da se voze skelom. Prednost ili mana ovog salaša je što ima samo jednu jednokrevetnu i dve dvokrevetne sobe.

SENTA
Voće se može jesti, ali i piti

Kada dođete u rodno mesto Stevana Sremca, sigurno je da ćete dobro provesti.
Poseta kuće u kojoj je rođen proslavljeni pisac se nekako podrazumeva, ali i ako niste ljubitelji pisane reči, utehu ćete pronaći u dobrom vinu. Gosti pansiona Kraljica voća, od Beograda udaljen oko 170 kilometara, svakako će uživati u vinogradima i plantažama kajsija.

Svežih kajsija sada, naravno, nema, ali dobre kajsijevače ima vazda.
Posetioci će ploviti i Tisom, sakupljati lekovito bilje, brati voće ili povrće, a tokom večeri će uz dobro piće probati i sve poznate bačke recepte.

SOMBOR
“Barokna” varoš – melem za posetioce

Lovcima dobro poznata Monoštorska šuma, kao i lovište Kozara privlače sve više turista.
Na oko 200 kilometara od Beograda, u Bačkom Monoštoru nadomak Sombora, smestilo se domaćinstvo Šomođvarac. Osim čistog vazduha, goste očekuje i šokačka kuhinja, a uz nju, kažu, najbolje „ide“ jabukovača ili kruškovača.
Tri kilometra od Sombora se možete odmoriti na još jednom salašu.
Dvorište Dida Hornjakovog salaša se prostire na 1,5 hektara, a osim brojnih zgrada seoskog gazdinstva, gosti mogu pogledati i autentičnu bunjevačku sobu sa rukotvorinama starim više vekova.

SUBOTICA
U društvu nojeva i tamburaša

Poznata po Palićkom i Ludoškom jezeru, po subotičko-horgoškoj peščari, po farmama nojeva, podrumima vina, galerijama, čardama, izletištima i prirodnim lepotama – Subotica se sve više hvali i etno salašima.

Jedan od najposećenijih je Cvetni salaš. To je tipična stara vojvođanska kuća u kojoj se spremaju ukusna tradicionalna jela. Gosti se voze fijakerom, pecaju i jašu u prelepoj, netaknutoj prirodi, a zimi se voze sankama sa upregnutim konjima. Gostima se nudi desetak soba, ali i moderne ”sitnice” koje i te kako znaju da ulepšaju odmor. Tu su saune, teretane, kozmetički salon i mnogo toga drugog. Gosti leti uživaju na otvorenom bazenu, terenima za fudbal, basket ili odbojku na pesku, a često se organizuju i vožnje biciklom ili pešačke ture oko Palićkog jezera.


Sem Cvetnog salaša, gosti sve češće posećuju i restoran “Majkin salaš”, nadaleko poznat po piti krompirači, telećem perkeltu sa domaćim testom i sirom, pevčijem paprikašu sa knedlama, salašarskom pasulju, ovčijem paprikašu sa kupusom, svinjskim papcima, pečenoj patki ili pravoj ribljoj čorbi. Nabrajanje, očigledno, dugo traje, ali kako zanemariti i štrudle, gomboce, kompote, orasnice i ostale poslastice. Sve ovo, po pravilu, prati i izvrsna muzika bačkih tamburaša, pa verujemo da ćete ovaj beg od „svakodnevnih“ dijeta dugo pamtiti.



, , , ,

Rezervacije smeštaja:

  1. (obavezno)
  2. (obavezno)
  3. (obavezno)
  4. (obavezno)
  5. (obavezno)
  6. (obavezno)
  7. (obavezno)
  8. (obavezno)
  9. (obavezno)
 

4 Comments For This Post

  1. Seoski turizam Says:

    Predivno !!

  2. Sara Says:

    Prelepa oaza mira :)

  3. Vuk Says:

    Divan tekst. Ono sto mene osvaja kod ovakvih putovanja je HRANA. Prosto osetite duh mesta dok uzivate u domacim specijalitetima.

  4. Djordje Says:

    Obožavam seoski turizam, toliko toga bismo mogli da ponudimo, samo da je malo više ljudi koji bi se tome posvetili.

Ostavite svoj komentar